Zamjenica vukovarskog gradonačelnika i povjerenica
Domovinskog pokreta za Vukovarsko-srijemsku županiju Ivana Mujkić gostovala je
u emisiji Bujica na Z1 televiziji.
Andrej Plenković je u Koloni sjećanja hodao s Borisom
Miloševićem, a ja sam imala čast stati uz naše heroje Pilipa Karaulu i Zlatka
Zaobornija – izjavila je u Bujici, na Z1 televiziji, u svom prvom velikom
interviewu, Ivana Mujkić, zamjenica gradonačelnika Vukovara i poručila: - Ne
znam što se to u Vukovaru dogodilo 17. studenog 1991. pa da Pupovac posebno
mora bacati vijenac u Dunav, ali znam da smo toga dana ispred obiteljske kuće
na Mitnici, pokopali strinu Maricu, koja je ubijena pred mojim očima i očima
njezine djece…
“Nije prvi puta da se
17. studenoga vijenac baca u Dunav, niti se zna za koga ga točno bacaju,”
konstatirala je Ivana Mujkić i nastavila komentirati postupak Milorada Pupovca
i Borisa Miloševića: “Je li to za srpske žrtve, građane i građanke Vukovara
srpske nacionalnosti koji su poginuli u ratu ili je to za žrtve koje su
poginule prije rata, ta se priča konstantno mijenja… Meni na kraj pameti nije
bilo da bi se moglo dogoditi da bilo koji predstavnik Vlade RH dođe tamo i
sudjeluju u tom igrokazu!”
Ivana Mujkić: “Plenković ne razumije kontekst Vukovara!”
Zamjenica gradonačelnika Vukovara u emisiji je objasnila
pozadinu protokolarnog skandala sa Zvonkom Milasom, kojeg je SNV nazvao
'državnim sekretarom', a dobio je i velike pohvale Milorada Pupovca: - Radio
Dunav, blizak SDSS-u, objavio je da će 17. studenoga vijenac u Dunav baciti i
državni tajnik Milas, koji je Vukovarac i hrvatski branitelj. Na kraju se on
ipak nije pojavio, no, teško je povjerovati da je došlo do nesporazuma, kako kaže
Pupovac. Nepojmljivo je da prvo dogovorite kako ćete napraviti jedan povijesni
presedan i da će po prvi puta netko iz redova hrvatskih branitelja i Vlade
baciti vijenac u Dunav, a onda, odjednom, govorite o nekakvom nesporazumu…
Vlada je isto poslijepodne sve skupa demantirala na smiješan način, a u sjeni
skandala ostala je činjenica da je tamo bio potpredsjednik Vlade RH Boris
Milošević i da nitko javnosti nije objasnio što jedan član Vlade radi na
bacanju vijenca u Dunav 17. studenoga?! Plenković je već i samom idejom da
članovi njegove Vlade sudjeluju u bacanju vijenca u Dunav 17. studenoga,
pokazao koliko ne razumije kontekst Vukovara, koliko ne razumije što se sve tu
događalo i koliko je lakomislen u donošenju važnih odluka.
“To je čisti politički igrokaz i pokušaj izvrtanja jasnih
povijesnih činjenica,” nastavila je Mujkić: “Mi koji živimo u Vukovaru, nad
time što rade 17. studenoga, već se godinama zgražavamo. Ne možete tako nešto
raditi na dan koji prethodi najvećem pokolju u Vukovaru. Od 18. do 20.
studenoga 1991. godine Vukovar je pretrpio toliku žrtvu da ako imate barem malo
poštovanja - ili ćete šutjeti - ili ćete se pokloniti… Ne znam, zaista, koja bi
to trebala biti poruka i događa li se 17. studenoga neko opravdavanje svega
onoga što je uslijedilo kasnije?! Ukoliko dopustimo da se takav igrokaz i
ubuduće ponavlja, to bi nakon tri godine, nekome moglo postati normalno, a
četvrte bi djeca u školama već učila da je potrebno ići 17. na bacanje vijenaca
u Dunav, a 18. u Kolonu sjećanja. To ne smijemo dopustiti!”
Potresna ispovijest gošće Bujice: S četiri godine gledala je
kako su joj ubili strinu… Razdvojili je od oca, koji je završio u logoru… Majka
je razmišljala o tome da skončaju život, prije nego padnu četnicima u ruke…
Upravo događaji pred okupaciju Vukovara, 17. studenog i dan
ranije, 16. studenog 1991. godine, Ivani Mujkić ostali su u strašnom sjećanju:
- Tada sam imala nepune četiri godine. Tri mjeseca provela sam na Mitnici, u
podrumu susjedne, stričeve kuće, sa svojom majkom i bratom. Otac je bio
hrvatski branitelj i prevozio ranjenike u bolnicu… Bila je tu i strina Marica,
njezino dvoje djece, moja rodbina… 16. studenoga strina je izašla van iz kuće.
Na povratku u podrum, kada je otvorila vrata, u jednom je trenutku zastala, svi
su mislili da joj je pozlilo… Sjedila sam u kutu podruma s njenom kćerkom
Suzanom i sinom Deanom i mojim bratom Marijom – nas četvero djece... Pogledala
je još jednom prema svojoj djeci, krenula joj je krv na usta i srušila se.
Geler ju je pogodio i prošao joj ravno kroz srce. Poginula je na licu mjesta.
Otac i stric su se vratili, ne znajući što se dogodilo, dočekali smo ih na
vratima i rekli da je strina poginula… Dan kasnije, 17. studenoga, zamotali su
je u deku i sahranili smo je u dvorištu njihove obiteljske kuće.
“Otac i stric više se nisu stigli vratiti u bolnicu, grad je
bio presječen pa su ostali s nama. Tko zna što bi se sa ocem dogodilo da se
stigao vratiti u bolnicu jer nije bio zaposlenik, vjerojatno bi završio na
Ovčari,” nastavila je potresnu ispovijest gošća Bujice: “18. studenoga izašli
smo iz podruma na Mitnicu i predali se. Mama je čak razmišljala da skončamo
sami život jer se bojala šta će se s nama dogoditi. Čula je za sve što se
događa u gradu, u dijelu gdje su oni već ušli i da je to nepodnošljivo, a imala
je svega 23 godine i dvoje male djece… Oca su od nas razdvojili na Vučedolu i
završio je u logoru, a mi u autobusima, u kojima smo proveli sljedećih tjedan
dana…”
U jednom trenutku, u
naš je autobus upao bradati četnik i rekao da sve majke s djecom izađu van –
nastavlja Ivana prepričavati dramu koju je proživjela kao malena djevojčica: -
Mi smo u tom trenutku bili jedini u autobusu, brata je mama sakrila u torbu, a
baka je sjela na mene… Tko zna što bi se dogodilo da je jedna mlada žena u tom
trenutku izašla iz autobusa... U Bogdanovcima su četnici gađali naše autobuse,
ja sam dehidrirala, mama je izašla iz autobusa, tražila vode i zamalo je nisu
ubili… Jedan mladi vojnik dao joj je čuturicu s vodom, brzo se vratila u
autobus…
Povratak u Vukovar:
U našoj kući živio je prvi susjed, na zidovima su išarali stihove Cece i Lepe Brene…
Ivana Mujkić,
djevojački Zujić, prisjetila se i svoje sestrične Suzane Hovanček, koja je u
tužnoj koloni protjeranih iz Vukovara završila sa svega devet godina: - Točno
dva dana prije kolone, Suzana je na svoje oči vidjela kako joj je majka
poginula… Nakon svega, nju i brata, još su i odvodili iz autobusa na
ispitivanje, pregledavali su im torbice, izđeparili ih! Često se priča o djeci
iz kolone, a ona rijetko dobije priliku da netko čuje i njezinu priču.
Prognaničke dane Ivana je provela u Podstrani kod Splita, a
u Vukovar se njezina obitelj vratila među prvima: - Došli smo natrag ’97.
godine, stric nas je provozao pokraj kuće, a mama je još u vožnji htjela otvoriti
vrata i izaći van, počela je plakati… Dida je preminuo u progonstvu u Splitu i
nije dočekao povratak, iako se toliko silno htio vratiti u Vukovar… U našoj je
kući živio naš prvi susjed, od prije rata. Naša je kuća bila veća od njegove pa
mu je valjda kod nas bilo ugodnije… Kada je moja baka, ženica od metar i po’
došla na svoj kućni prag, susjed je otvorio vrata našega doma i pitao je hoće
li ući na kavu! Ona je u tom trenutku dobila silnu snagu, gurnula nogom vrata,
ušla i rekla: “Ti ćeš mene u moju kuću na kavu pozivati?!”
Zidovi našeg doma bili su posve išarani stihovima Lepe Brene
i Cece – s gnušanjem se prisjeća Ivana Mujkić: - Na zidu je stajao jedan goblen
i to je bilo sve što nam je ostalo… U međuvremenu su opljačkali sve do cigle i
odnijeli sa sobom u Srbiju…
Zamjenica gradonačelnika Vukovara: “Plenković i Pupovac
mogu se u Zagrebu miriti koliko god žele!”
Zamjenica gradonačelnika Vukovara u potpunosti je prokazala
politiku tzv. pomirbe Andreja Plenkovića i Milorada Pupovca: - Apsolutno je
riječ o politici izjednačavanja žrtve i agresora! Pupovac i Plenković mnogo
vremena, naročito u zadnjih godinu dana, troše oko komemoracija i polaganja
vijenaca, na način - mi ćemo tu, a vi ćete, zauzvrat, tamo… Na taj način
pokušavaju izjednačavati nešto, što se izjednačiti ne može. Kako to da Pupovca
nije bilo u Sotinu, Lovasu i na mnogim drugim mjestima hrvatskog stradanja?! U
teoriji, Milorad Pupovac i Andrej Plenković mogu se miriti u Zagrebu koliko god
to oni žele! U praksi, mi u Vukovaru to ne osjećamo. I ne samo u Vukovaru…
Plenković smatra da je pomirenje gurnuti sve pod tepih i pristati na apsolutno
sve što od njega traži Europa. Pri tome, u obzir treba uzeti ponajprije
činjenicu da većinu u Saboru drže tri SDSS-ove ruke.
“Ja sam i danas bila na Ovčari i svaki puta, kad dođem tamo,
pogledam u ta polja i pomislim; Bože, koliko je tu bilo boli i patnje, krvi i
straha,” govori Ivana i pita se: “Što su sve ti ljudi prošli da bi danas netko
s njima trgovao, zbog osobne koristi ili koristi neke stranke?!”
O Borisu Miloševiću: “Nisam čula da je spomenuo
velikosrpsku agresiju!”
Komentirala je i fejsbuk objavu potpredsjednika Plenkovićeve
Vlade Borisa Miloševića, povodom sudjelovanja u Koloni sjećanja 18. studenoga:
- Milošević i Pupovac su dio istog sustava, jedne stranke – SDSS-a. Sve što oni
rade je da vuk bude sit, a ovce na broju. Formalno odrađuju stvari i pritom paze
da ne povrijede osjećaje srpske nacionalne manjine. Miloševićeva objava na
Facebooku je glasila: “Ne mogu pronaći dovoljno snažne riječi da izrazim
žaljenje zbog onoga što se dogodilo Vukovaru…”
A što se to dogodilo u Vukovaru?! Ja ni u jednom trenutku, u svim
njihovim izjavama, nisam čula niti od jednog člana SDSS-a, bilo kakvo
spominjanje velikosrpske agresije na Vukovar i na Hrvatsku. Oni o tome ne
pričaju.
Dokle god mogu pričati, inzistirat ću na tome da se govori
kako je na Vukovar izvršena velikosrpska agresija – rezolutna je Ivana Mujkić:
- Nema druge istine, nema druge povijesti i to je ono što Andrej Plenković ne
razumije!
Otvoreno je optužila premijera da je zloupotrijebio
ovogodišnju Kolonu sjećanja u predizborne svrhe, s ciljem rušenja Ivana Penave:
- Plenković je bio prilično eksponiran... Ja sam u toj koloni hodala pored
jednog Filipa Karaule, koji je bio zapovjednik obrane Mitnice i bila mi je čast
hodati pored njega. Hodala sam pored moga Zlatka, koji je izgubio brata i
invalid je bez noge. To su ljudi koji su u koloni bitni, koje cijenim i
poštujem i čija mi je potpora najvažnija. To su pravi heroji i naglasak 18.
studenog treba biti na njima, a ne na političarima.
Koalicija HDZ-SDSS i na lokalnim izborima u Vukovaru…
“HDZ i SDSS na nacionalnoj razini vrlo dobro surađuju i ta
trgovačka priča je razrađena do najsitnijih detalja,” kaže Penavina zamjenica i
upozorava: “Mislim da je najveći interes SDSS-a Vukovar i zato im je bitno
dobiti za njih prihvatljivog gradonačelnika, a Ivan Penava to sigurno nije. Na
lokalnim izborima u svibnju, u Vukovaru će se dogoditi koalicija HDZ-a i SDSS-a
ispod tepiha, gdje će zajednički gurati njima poželjnog kandidata. Poželjan
znači da nema previše svoga stava i da će pognuti glavu, šutjeti i odraditi sve
što mu se kaže iz Zagreba. Uostalom, kada je Pupovac s Miloševićem bacio
vijenac u Dunav 17. studenoga, nisam čula da se netko iz Gradskog odbora HDZ-a
u Vukovaru oglasio, a kamo li prosvjedovao! I to je pokazatelj kakva će se
politika u Gradu Vukovaru voditi, ako uspiju srušiti gradonačelnika Penavu.”
Kao veliki problem Ivana Mujkić u Bujici je navela popis stanovništva koji planira provesti državna vlast, a koji bi pripadnicima srpske nacionalne manjine omogućio da sami sebe popisuju, što može dovesti do velikih manipulacija i potpune promjene biračke strukture u Vukovaru. Na konkretno pitanje, što će napraviti ukoliko Plenković SDSS-u dopusti falsificiranje popisa, gošća je jasno odgovorila: - Onda je Plenković prodao sve nas! Nadam se da će to imati na umu, prije nego donese takvu odluku. Prodaju Vukovara nećemo dopustiti i sigurna sam da će Penava dobiti izbore!
Cijelu emisiju pogledajte ovdje.
