Radić za Hrvatski tjednik: Pred nama su velike pobjede

Radić za Hrvatski tjednik: Pred nama su velike pobjede

17.01.2021.

Mario Radić, politički tajnik Domovinskog pokreta za Hrvatski tjednik odgovorio je na prozivke i zamjerke bivših zastupnika Domovinskog pokreta, ali i otkrio što možemo očekivati od Domovinskog pokreta na predstojećim lokalnim izborima. 

Nedavna sporenja u Domovinskome pokretu, trećoj političkoj snazi u Hrvatskome saboru, koja su rezultirala odlaskom dvoje zastupnika, dr. Milana Vrkljana i Karoline Vidović Krišto, iz Škorine stranke,  izazvala su velik interes medija i političke javnosti.  Općenito se taj raskol doživio kao još jedan udarac mogućem okupljanju na konzervativnoj političkoj sceni, što ide u prilog HDZ-u Andreja Plenkovića i njegovoj politici koja je u partnerstvu sa srpskom i ostalim manjinama i u maksimalno prijateljskim odnosima sa SDP-om i ljevicom, s jedne strane, a u maksimalno neprijateljskim odnosima s konzervativnim i tzv. suverenističkim strankama, s druge strane. Što je više svađa i podjela na tzv. desnici, Plenković može mirnije spavati.  O tome što se zapravo događa i kakav je odgovor Domovinskoga pokreta na prozivke i zamjerke koje su mu uputili dvoje zastupnika, razgovaramo s političkim tajnikom te stranke Marijem Radićem.      

Gospodine Radiću, što je Domovinski pokret na hrvatskome političkom spektru danas, godinu dana nakon osnivanja, djelovanja, sudjelovanja na izborima? Svjedoči li DP svojim političkim djelovanjem da je  alternativa postojećem duopolu (HDZ – SDP), ili se pretvara u derivat toga duopola. Ako mislite da je  alternativa ili treći put, čime to najviše dokazuje?     

Domovinski pokret je kao tek osnovana stranka na parlamentarnim izborima uspio postati i ostati treća snaga u Hrvatskoj, što je povijesni rezultat. Od samoga početka djelujemo kao antipod tridesetogodišnjem duopolu i zbog toga smetamo HDZ-u i SDP-u čak i na nižim razinama. Stariji primjer je opstrukcija sa štandovima za prikupljanje potpisa za izbore, a najnoviji primjer je izbacivanje iz skladišta za prikupljanje pomoći na Banovini. Naš saborski zastupnik Stipo Mlinarić obišao je neki dan skladište Domovinskoga pokreta u Gredi odakle nas je odlučio potjerati SDP, a ista situacija dogodila se i s našim skladištem u Selima gdje je na vlasti HDZ. Oba skladišta služila su za prihvat i otpremu razne robe koju građani dobre volje i volonteri Domovinskoga pokreta šalju stradalima u potresu. Dakle, duopol nas je opstruirao i kad želimo pomoći unesrećenom narodu. Time i jedni i drugi pokazuju da nas se jednako boje.

Očekivalo se, ipak, da će DP objediniti, ne i usisati, cijelu konzervativnu političku oporbu. Ne samo što se to nije dogodilo, nego se događa daljnje usitnjavanje te scene pa i samoga Domovinskoga pokreta. Nakon izbora za Hrvatski sabor figurirali ste kao treća i jaka snaga sa 16 zastupnika, sada je broj spao na 10... Zašto se to dogodilo, jeste li to očekivali?

Ponovit ću da je DP ostao treća politička snaga. A sve drugo prenaglašavanje je stvarnoga stanja. Osvojiti 16 mandata nakon tek nekoliko mjeseci postojanja i rada u izvanrednim uvjetima zbog korona krize povijesni je uspjeh. To nitko u Hrvatskoj dosad nije napravio. Naša je koalicijska lista osvojila 16 mandata i četiri mandata u Klubu suverenista ne smatramo izgubljenim mandatima. Oni su bili naši koalicijski partneri, nadamo se da će to i ostati u budućnosti. Karolina Vidović Krišto bila je nezavisna zastupnica u Klubu Domovinskog pokreta tako da je realno Domovinski pokret izgubio samo jedan mandat. 

DOMOVINSKI POKRET NE STOJI NI IZA JEDNOGA RAZLAZA 

S Mostom nije bila moguća suradnja već u startu, sada je otišlo i dvoje zastupnika iz vaših redova, gospodin Vrkljan i gospođa Vidović Krišto, a i gospodin Penava u Vukovaru osnovao je svoju stranku. Možete li objasniti što se događa, odnosno zašto je posebno u svakome od tih slučajeva (Most, Suverenisti, Vrkljan, Krišto) propala ideja objedinjavanja? 

Žao nam je da su u Mostu odlučili ići sami i na taj način oslabjeti izglede za maksimum treće opcije, ali za prolivenim se mlijekom ne plače. Mi ih i danas pozivamo na zajedništvo, na lokalnim izborima imaju priliku ponovno pokazati da ne odustaju od ideje svrgavanja duopola. Na žalost za ples je potrebno dvoje. Zajedno bismo mnogo lakše došli na vlast. Što se pak Sabora tiče, od 16 mandata četiri su pripala Hrvatskim suverenistima koji su kao posebna stranka osnovali svoj Klub zastupnika, što je uobičajena praksa u Hrvatskome saboru već godinama. To ne znači da kroz sljedeće gotovo četiri godine ne ćemo izlaziti sa zajedničkim inicijativama niti promicati iste politike i ideje. Milan Vrkljan i Karolina Vidović Krišto napustili su nas naglo i naprasno, i sretan im put, a njihovu je odluku teško shvatiti i objasniti. Imali su povlašten status, no ni to im nije bilo dovoljno. Vidović Krišto nije bilo dovoljno niti to što smo joj nudili mjesto potpredsjednice Sabora, niti što je dobila predsjedavanje saborskim Odborom za obitelj i mlade, što joj je omogućilo vlastiti ured i tajnicu. Nabacivanje blatom i optužbe s njihove strane ne želim ni komentirati jer su apsurdne i smiješne. Odgovorno tvrdim da njih dvoje niti Miroslav Škoro niti ja nikad nismo sputavali u radu i slobodi djelovanja.

Je li po Vama poguban za Hrvatsku postojeći duopol (Hrvatska je na poražavajućem predzadnjem mjestu u EU po svim ekonomskim parametrima), i može li se on uopće ugroziti ako nema zajedništva konzervativne oporbe? 

Upravo na to upozoravamo već više od godinu dana, još od predsjedničkih izbora. Mi smo činili i činimo sve što možemo da ujedinimo sve srodne političke opcije. Još se nije dogodio politički razlaz na trećoj opciji, a da je Domovinski pokret o tomu odlučio. Naša je ruka i dalje pružena. Samo zajedno možemo izbaviti Hrvatsku iz okova u kojima ga drže HDZ i SDP. Najfrapantniji primjer ovih dana gledamo na Banovini. Ondje je život bio težak i prije strašnoga potresa, mnogi su iselili, a onda je potres otvorio prebolne nove i stare rane. Jedna je od tih rana i užasno loša nazovi-obnova kuća poslije rata, koju je duopol iskoristio za pljačku i trpanje u svoje džepove. A sada čujemo da je možda i za potres dijelom kriva ljudska ruka, odnosno bušenja na tom području. U svakome slučaju, svi tajni ugovori koje su HDZ i SDP napisali trebaju biti podastrijeti javnosti. Ne može se Hrvatska davati u koncesiju strancima, a da Hrvati ne znaju ništa o tome.  

Idemo malo o razlozima razlaza između dvoje vaših jakih zastupnika i DP-a. Čuli ste što je rekla gospođa Karolina Vidović Krišto. Jesu li točni njezini navodi? Niste je poduprli u iznošenju afera Krš Pađene, niste dali da iznese aferu Croatia osiguranja... Suzbijali ste ju i niste stajali iza nje... kaže ona. Komentar?

Njezini navodi nisu točni, odnosno ona te situacije u svakome slučaju krivo tumači, a na primjeru interpelacije objasnit ću i zašto. Interpelaciju za vjetropark Krš-Pađene podnio je Klub Domovinskog pokreta, a ne nezavisna zastupnica Karolina Vidović Krišto. To ćemo ponavljati do beskraja ako treba. U raspravi o interpelaciji sudjelovali su brojni zastupnici Domovinskoga pokreta, izlažući toga dana do dugo u noć. Podržali su tu priču i gostujući u brojnim televizijskim gostovanjima i javljanjima, medijskim istupima. Kada je bio Dan borbe protiv korupcije, 9. prosinca, saborski zastupnici Domovinskoga pokreta u Sabor su došli s maskama na kojima su bile ispisane afere HDZ-a i duopola, a ispisana je bila i afera Krš-Pađene. Pogodite tko nije htio staviti tu masku? Pogodite tko je odlučio ignorirati političku poruku u kojoj se spominje upravo tema interpelacije. Karolina Vidović Krišto! Pokušajte pronaći fotografiju na kojoj je ona s tom maskom. Tada je već bila nosila običnu masku u Saboru. Nema ju. Nismo mi suzbijali nju, štoviše, mi smo ju podržavali, a ona bi solirala. 

Nadalje, primjer ustavne tužbe za ovršni zakon. Vidović Krišto i Milan Vrkljan jednoga su dana samo izvijestili ostale članove Kluba zastupnika da će kao privatne osobe podnijeti ustavnu tužbu za Ovršni zakon. Nikakvu raspravu na Klubu nisu o tomu poveli. Potom su ujutro na Dan sjećanja na žrtvu vukovarske bolnice, 17. studenoga, najavili konferenciju za medije za isti dan, iako je dogovor bio da se toga dana ide za Vukovar i Škabrnju i da se dostojanstveno prisjetimo tih tragedija, na kojima je bio fokus cjelokupne hrvatske javnosti. Politička je procjena bila da bi takva tema bolji odjek imala nakon što prođu Vukovar i Škabrnja, ali njih dvoje su ponovno odlučili solirati. Osobno nikad ne ću dopustiti da osobne ambicije budu iznad obilježavanja dana pada Vukovara. 

Toga dana svi su pričali o HDZ-ovu državnom tajniku Milasu koji je trebao baciti vijenac u Dunav sa SDSS-om, a naš Stipo Mlinarić Ćipe na presici u Vukovaru je održao jedan od upečatljivijih govora, ispričavši se što je bio prisiljen braniti Vukovar i pucati na Plenkovićeva koalicijskog partnera SDSS. Konferencija o Ovršnome zakonu osim što nije bila najavljena, imala bi mnogo  bolji odjek i snagu da je tempirana poslije Vukovara. A važno je reći i da je tužba koju su privatne osobe Vrkljan i Vidović Krišto podnijeli, 15. prosinca, i odbačena, zbog, citiram, paušalnih i neargumentiranih navoda. Ovakvim se načinom dolazi do nereda u slanju poruka i ne može se jasno odrediti politika i djelovanje Domovinskoga pokreta. A što se tiče teme o Croatia osiguranju, nikad nisam razgovarao s njom o tome, a ako ona ima neke spoznaje, preporučujem joj da održava samo presicu, nego da podnese i kaznene prijave.

Što DP točno zamjera u dosadašnjoj saborskoj dionici gospođi Karoline Vidović Krišto koja je, sudeći po reakcijama, postala možda i najpopularnija zastupnica. Mislite li da je nešto bilo pogrješno u njezinim nastupima i što, osim tempiranja pojedinih nastupa, što ste sada rekli?

Zamjerati je preteška riječ. Nama je iskreno žao što je Vidović Krišto odlučila otići iz Kluba mada, ponavljam, ona je i dosad bila nezavisna zastupnica. Kada ste dio tima, potrebna je koordinacija barem do neke mjere i nekih granica. Vidović Krišto je pažljivo i posvećeno radila pretežno na izlaganjima za slobodne govore i konferencije za medije. Ovdje nije unaprijed zadana tema od strane vladajuće većine, forma je kraća nego kad je u pitanju izlaganje u ime Kluba i često nije potrebno višesatno kopanje po papirima i analiziranje ponekad suhoparnih zakonskih prijedloga koje vladajući stavljaju na stol. Taj rudarski posao su Krišto, ali i Vrkljan, velikodušno odlučili prepustiti ostalim kolegama zastupnicima. Tako statistika govori da su o zakonima najviše govorili Dretar, Vukovac, Bartulica, Vučemilović, Škoro… Krišto je postala vijest prije svega zbog odbijanja da nosi masku, što je podijelilo javnost. Održala je presicu s poznatim protivnicima obveznoga cijepljenja Lidijom Gajski i Srećkom Sladoljevim, kojoj se pak žestoko Milan Vrkljan usprotivio. Po ovome pitanju Klubu Domovinskog pokreta ostavili smo punu slobodu da svaki zastupnik odlučuje po vlastitoj savjesti, a jedini stav koji smo isticali je da smo protiv obveznoga i prisilnoga cijepljenja stanovništva. Tada je čak novinarima zabranila da postavljaju pitanja, pa vi prosudite je li to cenzura ili ne. 

NI JA NE MISLIM NIŠTA DOBRO O LJUDIMA KOJE JE VIDOVIĆ KRIŠTO PROZIVALA

Potpisujete li i Vi razorne kritike koje je ona izgovorila na račun Tedeschija, Pupovca, Mladena Bajića, Plenkovića, ministra Ćorića... Ako ne, zašto ne?

Vidović Krišto je bila jedna od čak 12 zastupnika Domovinskog pokreta koja je kritizirala duopol, Plenkovićevu trgovačku koaliciju SDSS-a, korumpiranost pravosuđa, nepovjerenje u institucije, HDZ-ovu klijentelističku mrežu i spregu s privatnim lobijem. Svi mi, uključujući Miroslava Škoru i mene osobno, upozoravali smo i upozoravamo na ove sporne pojave i na ljude koje smatramo odgovornima. Da ne bi ispalo da izbjegavam odgovor, reći ću vam da o gore navedenim ljudima  vjerojatno imam i gore mišljenje od gospođe Karoline Vidović Krišto. Više puta sam im se i sam suprotstavljao, što je, uostalom, i poznato poslovnome miljeu u RH. Štoviše, smatram da je svatko na svoj način pridonio da je Hrvatska danas tu gdje jest. Iseljena, ponižena, siromašna i korumpirana. 

Je li točno da ste joj spriječili iznošenje afere s Peđom Grbinom oko Uljanika uz objašnjenje da treba graditi ili čuvati dobre odnose sa SDP-om, kao što ona kaže?

Karolini Vidović Krišto nikad nitko nije zabranio da govori o bilo čemu, ali možda se nesporazum dogodio oko tajminga. Ona je izlaganje o Grbinu tempirala uoči unutarstranačkih izbora u SDP-u i uoči interpelacije za koju nam je trebala i njihova podrška. Nije se politički mudro stavljati u ulogu arbitra druge stranke kada ima izbore, kao što nije politički mudro tražiti nečiju podršku u trenutku kada ga napadaš. Vidović Krišto ne shvaća da, kada ona napadne Peđu Grbina, njemu rastu šanse za izbor u SDP-u i da mu tako izravno daje vjetar u leđa. Osobno sam joj preporučio da taj govor održi bilo koji drugi dan, samo ne uoči njihovih unutarstranačkih izbora. Problem je što ona to ne shvaća, iako ni tada nisam sumnjao u njezine čiste namjere.

Ona kaže, drugim riječima, da niste ostali na crti borbe protiv političkoga duopola nego ste se pretvorili u poslovni lobi?

Na koji način ja mogu stranku pretvoriti u poslovni lobi ako uopće ne radim s državom? Na koji način se to iz komforne pozicije poduzetnika stavljam u poziciju jednoga od oporbenih čelnika, prema kojem ova vlast upire sve otrovne strjelice? Pitanje je naravno retoričko. Mi smo suverenisti, domoljubi čistih ruku i čista srca. Neka Vidović Krišto pronađe i najmanji potez koji sam povukao u svoju korist, a ne u korist pokušaja izvlačenja Hrvatske iz gliba i kaljuže u kojoj se trenutno nalazi. 

U prvim reakcijama na odlazak njih dvoje, izjavili ste da je gospodin Vrkljan talac ministra zdravstva Vilija Beroša. Na što ste mislili?

Milan Vrkljan nikada nije skrivao svoje divljenje ministru Berošu, često je spominjao i njihov privatni odnos, a javno ga je hvalio u više navrata. Imajući na umu i angažman i ambicije dr. Vrkljana u KB Sestre Milosrdnice, ne čudi da se ministru pokušavao dodvoriti. I Vrkljan i Beroš jednostavno dolaze iz istoga sustava. Više puta smo svi ostali zatečeni nedostatkom volje da Vrkljan kritizira i ukaže na propuste ministra Beroša. Neki njegove kolege liječnici rekli su mi da će pojesti vlastite vezice iz cipela onoga dana kad on bude politički djelovao protiv Beroša.

Izrazili ste nadu da ne će postati žetončići HDZ-a. Jeste li tako ostavili otvorena vrata daljnjoj suradnji?  

Želimo im svu sreću u budućem političkom i osobnom životu. Ako imamo isti cilj i dobre namjere, putovi će nam se opet spojiti.

Ipak ima i drugih odlazaka iz Domovinskoga pokreta, a ne samo dvoje spomenutih saborskih zastupnika. Mediji su izvijestili o napuštanju čelnih ljudi ogranka u Sisku, u Splitu je još prije to napravio gospodin Pauletić?  

Sisak i Split su odvojeni i različiti slučajevi.U Sisku je izabrano Predsjedništvo odlučilo u demokratskom procesu smijeniti predsjednika zbog razlika u konceptu pristupa lokalnim izborima. Što se tiče Splita, Pauletić je iznio svoj koncept i uvjete preuzimanja odgovornosti za splitski ogranak koji nije usvojen od strane ostalih dionika i on je đentlmenski odstupio bez ikakvih dodatnih repova.  

Inače, dosada je osnovano više od  200 ogranaka diljem Hrvatske i imamo oko 8500 članova. Takav poduhvat na desnom spektru nitko nije napravio u tako kratkom vremenu, pri čemu smo vjerojatno i poneki propust i pogrešku. Ako smo se ogriješili o nekoga, unaprijed se ispričavamo.

NAJVIŠE KORISTI OD ODLASKA NJIH DVOJE IMA PLENKOVIĆ 

Slažete li se da Plenković i HDZ imaju najviše koristi od ovakvih raskola? Najlakše je zaključiti da HDZ-ova duboka država razbija svako moguće okupljanje već u startu i tako štiti svoju kulu bjelokosnu u Banskim dvorima. Ako je Vaš odgovor potvrdan, ja Vas pitam zašto u tome uspijeva?

Svatko pametan vidi da Plenković i HDZ imaju najviše koristi od odlaska Vrkljana i Vidović Krišto. Duboka država uspijeva razbijati treće opcije kada naiđe na plodno tlo, a dr. Vrkljan je, na žalost, ranjiv zbog svoje povijesti. Nečim su ga morali prepasti, ucijeniti, nešto ponuditi. Nema nijednoga razumnog razloga da se odluči na ovako radikalan potez kojim bi mnogo gubio. Uspio je na pogrješan put navesti Vidović Krišto kojoj kao nezavisnoj zastupnici niti jedna druga stranka ne bi pružila ovakvu slobodu kakvu je imala u Klubu Domovinskoga pokreta.

Količina novca i utjecaja kojim se koriste u medijima u nakani da nas ocrne možda su nezabilježeni u novijoj hrvatskoj povijesti. Međutim, mi smo na nogama, nastavit ćemo borbu i vrijeme će pokazati tko je na pravome putu. A ujedno poručujem i domoljubima u ostalim strankama, pa i HDZ-u – dok god postoji Domovinski pokret, imaju točku gdje se mogu vratiti i uključiti se u borbu za Hrvatsku. 

Da pomalo zaključimo ovaj dio pitanja: Smatrate li da je DP imalo odgovoran što do okrupnjavanja političke konzervativne oporbe nije došlo? Tko, po Vama, najviše na tome spektru, koja stranka, ili pojedinci, opstruiraju to okrupnjavanje?

Domovinski pokret može biti samo odgovoran za neumorne i bezrezervne ponovne pokušaje okrupnjavanja i ujedinjenja. Zajedništvo smeta pojedincima koji imaju nerealne zahtjeve kad je u pitanju kadroviranje na listama ili, pak, onima koje je HDZ nečim prešutno povukao na svoju stranu. Za istinske promjene Hrvatskoj je potrebno zajedništvo konzervativno-suverenističke opcije. Oni koji ne rade na zajedništvu, nego na njegovu razbijanju, izravno rade u korist duopola. Po plodovima ćete ih njihovim prepoznati. Nikad ne ću izgubiti nadu da će domoljubne stranke i pojedinci napraviti zajedničku frontu i vratiti Hrvatsku narodu. 

Tko je po Vašemu mišljenju najveća oporba danas HDZ-u, a tko SDP-u?

Oporba se ne može gledati tako jednostrano. Oporba se može gledati jedino u kontekstu duopola jer je HDZ-ova većina jako tanka i HDZ nema veliki legitimitet. SDP je već imao priliku srušiti većinu, kada se glasalo o zamjenama za umočene u aferu Janaf, ali je to propustio učiniti. Najveća je oporba duopolu, naravno, Domovinski pokret što se, među ostalim, vrlo jasno vidi i po tretmanu od strane režimskih tzv. mainstream medija. Svima će se progledati nešto kroz prste, samo Domovinskome pokretu nikad ne.

PROŠLA GODINA JE DOBRA PO TOMU ŠTO SE POJAVIO DOMOVINSKI POKRET

 Mislite li još uvijek da je članstvo HDZ-a prihvatljivo za suradnju, ali ne i predsjednik te stranke Andrej Plenković i zašto?

Andrej Plenković prvi je rekao da Miroslav Škoro i Domovinski pokret ne mogu vući Hrvatsku naprijed. Andrej Plenković je tako sam odlučio – da mu nismo prihvatljivi za suradnju. Ali ako nismo prihvatljivi njemu, ne znači da nismo i članstvu. U HDZ-u još ima vrijednih ljudi dobrih namjera, ali ne mogu doći do izražaja pored koruptivno-klijentelističke hobotnice. Nekim našim zastupnicima Plenković je u Saboru otvoreno rekao da nikad ne bi išao s nama i da bi prije pozvao SDP u koaliciju, pa vi presudite sami.  

Gospodine Radiću, ide li Hrvatska u ispravnome političkom smjeru?

Neki će reći da je godina za nama bila najgora godina do sada, zbog korone i potresa. No ja ću reći da je po nečemu bila dobra i da se u njoj rodila nada za ispravan smjer koji će Hrvatsku jednoga dana dovesti do boljitka. U toj je godini osnovan Domovinski pokret i to je jedna od rijetkih dobrih stvari koja se Hrvatskoj dogodila. Naš politički smjer prepoznalo je mnogo birača diljem Domovine, a svojim radom pokazat ćemo da smo dugoročna priča koja će strpljivo i marljivo raditi i dok ne dođe na vlast i kada dođe na vlast. Hrvatska, na žalost, ne ide u dobrome smjeru što se vidi po stotinama tisuća iseljenih posljednjih godina, ali i u činjenici da smo prema nizu parametara na samome dnu Europske unije. Politički smjer koji određuju Plenković, Pupovac, Radimir Čačić, Furio Radin sigurno nije smjer s kojim će se složiti većina hrvatskoga naroda. Da je taj isti narod znao s kime će Plenković ići u koaliciju, sigurno mu ne bi dao glas. 

Kako ocjenjujete svjetonazorsko-ideološki aspekt politike Andreja Plenkovića? Izdajničkom, nedopustivo kompromisnom, anacionalnom, civilizirano-europskom, modernom suverenističkom, optimalnom u 21. stoljeću?

Andrej Plenković tipičan je primjer činovničkoga političara bez ikakve državničke vizije koji bi dobro plivao baš u svim režimima. Ante Starčević podrugljivo je u svoje vrijeme takve političare nazivao „praktičnjacima“. Da je potrajala Jugoslavija i „praktičnjak“ Plenković, kao što svjedoči i njegov maturalni rad, predstavljao bi savjestan dio jugoslavenskih birokratskih struktura. Poljski filozof i zastupnik u Europskome parlamentu Ryszard Legutko odlično je pisao o transformaciji bivših kadrova u tobože moderne proeuropske političare. Andrej Plenković bez ikakvih je problema mogao završiti i u SDP-u, gdje bi na jednak način s visoka docirao neistomišljenicima blagoglagoljivo sklapajući rečenice bruxelleskoga novogovora. Mislim da to najbolje opisuje njegov svjetonazor i njegovu ideologiju, ako uopće možemo nazvati svjetonazorom i ideologijom puko izvršavanje bruxelleskih diktata.

I Plenković i predsjednik Milanović počeli su slati vijence jugoslavenskim borcima na Tjentište. Je li to za Vas normalno?

Vrlo kratko: naravno da nije. Jugoslavija nije predstavljala afirmaciju, nego negaciju hrvatskih interesa na svim područjima. Zvijezda petokraka je ruku pod ruku s kokardom napadala Vukovar. Bilo kakvo veličanje ideje jugoslavenstva za nas je potpuno neprihvatljivo.

Možete li Vi i gospodin Škoro, odnosno Domovinski pokret, jamčiti biračima da niste ni u kakvome političkom, ideološkom, interesnom ili bilo kakvom ropstvu, odnosno obvezi prema HDZ, SDP, postojećem sustavu vlasti, da ne će biti zabranjeni tema i pitanja i da nećete zbog toga odustati od obećanja?

Naravno da nismo ni u kakvome ropstvu i obvezama. A reći ću vam i zašto nismo. Profesor se boji da ne izgubi katedru, doktor se boji da ne izgubi posao, poduzetnik koji radi s državom nije privatni poduzetnik nego poslušnik... Škoro i ja ne poslujemo s državom, ne mogu nas ucjenjivati, ocrnili su nas do krajnjih apsurda. Molim vas lijepo, kako Bilo tko može istodobno može biti udbaš, komunjara, ustaša, rigidni desničar, ruski agent, američki agent...? Količina medijske baražne vatre na nas je najveći dokaz da nas se najviše boje. Usporedite količinu napada na nas i ostalu oporbu pa zaključite sami.

SVAKOGA MOŽETE DIRATI, ALI PUPOVCA I SDSS – NE 

Smatrate li ispravnim zvati postojeću koaliciju na vlasti hrvatsko-srpskom koalicijom, odnosno hrvatsko-četničkom koalicijom? To ih strašno iritira.   

Istina često iritira. Naime, kad je došao na čelo HDZ-a, Plenković je obećao da je došao tu da promijeni HDZ i Hrvatsku, a kao što vidimo u praksi taj pothvat podrazumijeva obračun sa svim domoljubima i konzervativno-suverenističkim idejama. Tu politiku „novoga kursa“ (to je bio službeni naziv politike Hrvatsko-srpske koalicije početkom 20. st.) Plenković provodi u suradnji sa SDSS-om Milorada Pupovca čije cjelokupno političko djelovanje svjedoči kako je riječ o etno-profiteru koji čak i u tragedijama kao što je potres na Banovini broji krvna zrnca unesrećenih. Siva eminencija SDSS-a (stranke čiji je osnivač Goran Hadžić, osuđeni ratni zločinac), međutim, i dalje je bivši predsjednik te stranke Vojislav Stanimirović. Stanimirović je bio gradonačelnik okupiranoga Vukovara, ali i ministar u terorističkoj vladi tzv. SAO Krajine. Unatoč navedenome, Milorad Pupovac i SDSS uživaju neprijepornu zaštitu Andreja Plenkovića. Svakoga se može dirati, ali Pupovca i SDSS – ne. Mnogi su se ministri izmijenili, no Pupovac je i dalje tu. Jasno je, dakle, tko je Plenkovićev najvjerniji i najpouzdaniji politički partner. 

Kako ocjenjujete ekonomski aspekt politike Andreja Plenkovića? 

Plenković i većina ministara ne dolaze iz privatnoga, nego iz javnoga sektora. Plenković je nedavno postavio pitanje tko bi osigurao novac da nema države. Ta izjava pokazuje da Plenković ili ne zna kako se puni proračun, a puni se od strane poduzetnika i privatnoga sektora, ili da namjerno manipulira. U Hrvatskoj je i dalje na snazi državni kvazikapitalizam koji služi za uhljebljivanje partijskih kadrova na dobro plaćene pozicije, a on se održava iznimno visokim porezima. Visoki porezi destimuliraju privatno poduzetništvo, posebno naše male i srednje poduzetnike, ali i odbijaju strane investitore iz Hrvatske. Vidimo da su strane investicije u posljednjih dvadesetak godina došle u druge srednjoeuropske postsocijalističke države, ali ne i u Hrvatsku. Za primjer možemo navesti automobilsku industriju,. 
Aktualna Vlada nastavlja podupirati takav klijentelistički model i de facto čitavu hrvatsku budućnost veže uz pomoći i zajmove Europske unije. A tko će dobivati te pomoći, odlučivat će država, tj. Andrej Plenković i družina iz HDZ-a. Kao što nema nikakvu viziju na političkome planu, izuzev bezuvjetnoga pristajanja uz bruxelleske dekrete i ukaze, tako Plenkovićeva vlada funkcionira i na ekonomskome planu. Malo i srednje poduzetništvo treba biti temelj ekonomskoga razvoja, no preduvjet je reforma pravosuđa koje će biti u stanju davati sudsku zaštitu investitorima i rezanje iznimno visokih i destimulativnih poreza. To HDZ, koji polaže autorsko pravo na klijentelistički model u Hrvatskoj, ali ni SDP, jednostavno ne mogu napraviti. Nikada ne režeš granu na kojoj i sam sjediš. A o gađenju prema povratu naših iseljenika i kapitalu koji bi uložili, od strane ove vlasti, da i ne govorim. Naš je stav da je iseljena Hrvatska glavna snaga koja može pokrenuti gospodarski zamašnjak u ova teška vremena. 

Je li Vas ugodno iznenadio predsjednik Milanović dijelom svoje politike prema BiH, ili zadržavate isti kritičan stav prema njemu kao i prije?

Podržavamo odlikovanje Hrvatskom vijeću obrane za prinos koji je dalo u Domovinskome ratu. Položaj Hrvata u Bosni i Hercegovini nije dobar. Hrvati su izloženi političkoj desubjektivizaciji od strane službenoga Sarajeva. Oko toga je posljednjih godina u Hrvatskoj stvoren konsenzus. Problem je što rijetko tko nudi adekvatna rješenja. S druge strane, zabrinut sam za Hrvate u BiH, a osobito za rasplet izbora u Mostaru. Izgube li Hrvati Mostar, bit će u još težoj i nepovoljnijoj situaciji nego što su dosad bili. 

BIT ĆE JOŠ UTAKMICA

Vratimo se DP-u. Koji su po vama razlozi da gospodin Škoro nije postigao bolje rezultate na predsjedničkim i saborskim izborima?

Gospodin Škoro osobno na predsjedničkim izborima i Domovinski pokret na izborima za Hrvatski sabor postigli su odličan rezultat. Političko-medijsku hobotnicu, klijentelistički sustav o kojemu smo govorili u prethodnim pitanjima, politički duopol, nemoguće je mijenjati preko noći. Jedno su želje, a drugo realno stanje stvari. Na žalost, velik broj ljudi u Hrvatskoj ima veće ili manje koristi od klijentelističkoga sustava, sustava koji ljude čini neslobodnima, i proračunskih transfera. Političke su promjene započele, a rezultati će doći dugotrajnim i dosljednim radom. Najbolji je primjer prirodnoga sustava poljoprivredno dobro. Naši vrijedni poljoprivrednici znaju da se uvijek može žeti samo ono što je zasijano, nema prječaca. Za postizanje stvarnih političkih promjena također nema prječaca. Na žalost, uništavanje svih vrijednosti u Hrvatskoj posljednjih dvadesetak godina dovelo je do toga da većina ljudi ne izlazi na izbore. Tu se nalazi ključ promjena: u pronalaženju rješenja kako te ljude motivirati da ponovno iziđu na birališta i kažu dosta uništavanju Hrvatske od strane duopola. Na žalost, osobne taštine istaknutih pojedinaca na desnome političkom spektru tome nimalo ne pridonose. 

Nije li pomalo nelogično, ili barem neuobičajeno, da predsjednik stranke postaje i predsjednik jedne stranačke organizacije kao što je predsjednik DP-a Miroslav Škoro postao predsjednikom zagrebačke organizacije DP-a?

Možda jest neuobičajeno, ali se može postaviti i kao primjer nove dobre prakse. Ne vidim ništa nelogično u tomu da predsjednik jedne oporbene stranke osobno preuzme odgovornost za ustroj i djelovanje najvažnije stranačke organizacije u državi i da tako ostane u izravnome doticaju s vlastitom sredinom. Uostalom, to je bila njegova osobna odluka i teret koji je sam odlučio preuzeti na sebe. 

Otvoreno kalkulirate s mogućnošću da g. Škoro bude mogući kandidat DP-a za gradonačelnika Zagreba. Nije li to politički riskantan i nepotreban potez jer ako izgubi, navući će na sebe imidž trostrukoga gubitnika – predsjedničkih, saborskih i lokalnih izbora – što može imati teške posljedice na imidž? 

U prvim akcijama u Domovinskome ratu slabo naoružane i obučene hrvatske postrojbe doživjele su i neke poraze. Velikosrpski okupator osvojio je trećinu Hrvatske. Hrvatski branitelji znali su da se ne radi o izgubljenome ratu, nego o izgubljenim određenim bitkama. Startna pozicija jednostavno nije bila ravnopravna i bilo je nemoguće očekivati da se već 1991. provede složena operacija kao što je Oluja. I za operaciju Maslenica trebalo je proći dvije godine. Tako je i u politici. Nema prečica i nema neprirodnih skokova. Ne smatramo da je poraz na predsjedničkim izborima dobiti 465.703 glasova građana, unatoč nesklonosti gotovo svih medija, i lijeve i desne frakcije jedne te iste partije, a na prvim parlamentarnim izborima sa 16 osvojenih mandata postati treća stranka u državi. Ako krenete i u nogometnu utakmicu s pet golova zaostatka, teško je očekivati da ćete pobijediti. No bit će i novih utakmica u kojima ćete dobiti novu priliku za pobjedu. Domovinski pokret ustrojava snažnu stranačku infrastrukturu i već na lokalnim izborima u svibnju pokazat će svoju snagu i svoj potencijal. A odluka o kandidatu DP-a za Zagreb još nije donesena, kandidata će iznjedriti članstvo u demokratskome postupku.

Kakva su vam ideje za Vukovar na lokalnim izborima?

Na lokalne izbore u Vukovaru izlazimo s aktualnim gradonačelnikom i članom Kluba zastupnika Domovinskoga pokreta gospodinom Ivanom Penavom. HDZ i njegov najpouzdaniji partner SDSS učinit će sve da Penava izgubi izbore i da Vukovarom zavlada hrvatsko-srpska koalicija u kojoj bi, kad je riječ o Vukovaru, istaknutu ulogu imao i okupatorski gradonačelnik Vojislav Stanimirović. No ne će im proći taj plan. Obranit ćemo Vukovar. Gospodin Penava ostat će vukovarski gradonačelnik, a Domovinski pokret igrat će važnu ulogu u političkome krajobrazu grada. Kao Vukovarcu taj mi je grad posebno na srcu. Vjerujem da će gospodin Stipo Mlinarić Ćipe, suborac Blage Zadre i dokazani junak Domovinskog rata, odlično organizirati vukovarsko-srijemsku podružnicu Domovinskog pokreta i da ćemo i u županiji imati izvrstan rezultat. Ovdje će de facto Vukovarci imati izbor između Ivana Penave i Vojislava Stanimirovića. 

OVO NIJE PUT KOJIM HRVATSKA TREBA IĆI  

POKRENIMO PROMJENE, MOŽEMO NAPRIJED,  ALI SAMO AKO NA POZICIJE DOĐU NAJBOLJI, A NE OVAKVI NEZNALICE, MEDIOKRITETI I ULIZICE 

Što vam je cilj kao gospodarstveniku, kao političkome aktivistu, kao Vukovarcu, u čijoj obitelji je stradao otac tijekom agresije, kao branitelju, gospodarstveniku i političkome tajniku DP-a? Sigurno imate ideju ili viziju Hrvatske za kakvu se vrijedi boriti i žrtvovati. Biste li mogli opisati tu viziju ili ideju?

Hrvatska se treba, konačno, okrenuti sebi i rješavanju svojih problema. Trebamo raščistiti povijesne krivotvorine i osloboditi se ideoloških okova pomoću kojih se Hrvatsku svih ovih godina nastojalo držati pod kontrolom, a hrvatske građane međusobno posvađanima. Potrebna nam je promjena mentalnoga sklopa. Potrebno je vratiti pobjednički mentalni sklop iz vremena Domovinskoga rata kakav danas krasi naše športaše, a on podrazumijeva i samopoštovanje i jak identitet. Prilikom osvajanja drugoga mjesta na Svjetskome nogometnom prvenstvu izbornik Zlatko Dalić isticao je pobjedničku filozofiju koju karakteriziraju vjera, pozitiva i karakter. Moramo vratiti vjeru da je u Hrvatskoj moguće organizirati kvalitetan život. Trebamo pozitivan stav prema budućnosti i čvrst karakter koji će jamčiti provedbu nužnih promjena. No kao i u športu, na pozicije moraju doći najbolji igrači, a ne oni koje proizvodi klijentelistički duopolni sustav koji u pravilu prezire ravnopravnu kompeticiju i na pozicije donositelja  odluka dovodi mediokritete, ulizice i neznalice. Uklonimo klijentelistički sustav, dopustimo da se razviju svi potencijali hrvatskoga poduzetničkog genija, koji se ponajbolje vide kad naši ljudi odu u inozemstvo, zadržimo naše ljude u Hrvatskoj. Gradimo prosperitetnu i međunarodno poštovanu srednjoeuropsku državu u europskoj zajednici suverenih i ravnopravnih naroda i država. U Hrvatskoj postoji golema  unutarnja snaga koja je okovana neučinkovitim pravosuđem i zakonima, korupcijom, i kada se ta snaga jednom oslobodi, sve će biti drukčije. 

Može li g. Miroslav Škoro u perspektivi s Domovinskim pokretom kao lider jamčiti promjene u Hrvatskoj za kojima većina vapi? 

Domovinski pokret na čelu s gospodinom Miroslavom Škorom predstavlja jedinu relevantnu političku snagu koja je stvarni jamac promjena u Republici Hrvatskoj. Bez kalkulacija i fige u džepu spremni smo biti onaj kotač koji će pokrenuti žrvanj nasušno potrebnih promjena u Republici Hrvatskoj. Pravi problem se nalazi u činjenici da jako mnogo domoljuba u drugim strankama zna da ovo nije put kojim Hrvatska treba ići, ali iz vlastitih konformističkih razloga ne žele to ni sami sebi priznati. Zato traže razloge da bi opravdali svoje nečinjenje i svima drugima traže zrnce nečistoće da bi umirili svoju savjest. Nitko ne može Hrvatsku promijeniti sam. Samo svi zajedno to možemo. Tko traži savršenstvo, neka skuplja dijamante.

Razgovarao: IVICA MARIJAČIĆ


Domovinski pokret footer