Vučemilović: Uvijek ću se zalagati da uloga države u ekonomiji bude primjerena

Vučemilović: Uvijek ću se zalagati da uloga države u ekonomiji bude primjerena

03.02.2021.

Saborska zastupnica Domovinskog pokreta dr. sc. Vesna Vučemilović dala je intervju novinaru Vanji Figenwaldu za tjednik Lider.

Kako komentirate Vladine mjere tijekom epidemije?

Vlada uglavnom prati što se događa u Europskoj uniji i reagira, više ili manje, u skladu s onime što se događa u ostalim članicama. Sada vidimo da je zatvaranje u proljeće bilo pretjerano, ali moramo uzeti u obzir tadašnju situaciju bez presedana, novu i s puno nepoznanica. Ipak, taj drugi, pa i treći val moralo se očekivati i pripreme za to nisu napravljene kvalitetno, odnosno ljeto nije iskorišteno za bolju spremnost. Dojam je da se mjere donose pod određenim pritiscima, bilo da je riječ o našoj znanstvenoj emigraciji ili pojedinim koalicijskim partnerima poput Radimira Čačića. Zato se u javnosti dosta dovodi u pitanje logika mjera i s pravom jer, primjerice, sami članovi Stožera priznaju da nema dokaza o širenju virusa u ugostiteljskim objektima ili teretanama, pa ih onda svejedno zatvore. Postoji cijeli niz nedosljednosti. Možete uplatiti aranžman i otići u hotel, ali ako imate u istom mjestu vikendicu, onda tamo ne možete ići. Ili, djeca ne mogu trenirati plivanje, ali možete otići u toplice i tamo se kupati. Takve nelogičnosti dovode do propitivanja tih mjera u javnosti. S druge strane, shvaćam i Vladu jer je situacija nova zbog čega je teško biti dosljedan, no sada imamo određene brojke i pokazatelje temeljem kojih se može donositi mjere.

Što onda s ugostiteljima i teretanama? Ima li ih smisla ovoliko dugo držati zatvorenima?

Mi pratimo druge države, kao što je Njemačka, ali se ne možemo s njom uspoređivati jer postoje značajne klimatološke razlike, nema toliko sunca i nije toliko toplo, pa ne znam koliko neki znanstvenik u Njemačkoj može realno sagledati situaciju u Hrvatskoj. Uostalom, ljudi ionako uzimaju kave za van i onda u skupini sjede negdje vani, tako da mi nije jasno u čemu je razlika sjede li na nekom zidiću ili na terasi ugostiteljskog objekta. Osim toga, Svjetska zdravstvena organizacija opet dvoji koliko su maske učinkovite i ne spominje dva, nego metar razmaka. Dakle, ima tu puno lutanja i nepoznanica, a vidjeli smo nakon potresa na Banovini da su naši ugostitelji skuhali oko sto tisuća obroka i žao mi je što nakon tog angažmana dolazi tvrtka u državnom vlasništvu, umjesto da se barem ugostiteljima s tog područja omogućilo raditi.

Ekonomske mjere pomoći gospodarstvu? Jesu li bile adekvatne?

Bile su usklađene s onime što je radila Europska unija, a to je očuvanje radnih mjesta i likvidnosti sustava. Taj poučak možemo zahvaliti prošloj krizi kada mjere štednje nisu polučile rezultate, dok su neke druge države s drugačijim pristupom izašle puno brže iz recesije. Što se nas tiče, svaka kriza na površinu izvuče strukturne probleme i onda počnemo pričati o reformama, ali samo do popravljanja situacije nakon čega sve opet ode pod tepih i čeka novu krizu. Bojim se da će i ovaj put biti tako zato što o strukturnim reformama ekonomisti govore još od 70-ih godina prošlog stoljeća, ali nikako da zažive. Ova kriza nije pogodila isto sve sektore. Najgore su prošli sektori koji su u našem BDP-u dominantni, poput turizma i povezanih djelatnosti. Industrija pak stoji jako dobro i tijekom pandemije nastavlja raditi. Građevinarstvo i IT bilježe rast u trećem kvartalu kao i niz drugih industrija. Od početka govorimo o potrebi reindustrijalizacije, no niti u novoj nacionalnoj razvojnoj strategiji ne vidim neke pomake u tom smjeru.

Što bi konkretno za Domovinski pokret podrazumijevala reindustrijalizacija i kako bi se to postiglo?

Nama nedostaju regionalne industrijske politike, što se najbolje vidi na famoznom projektu Slavonija, gdje živim. Kroz taj projekt će se u pet slavonskih županija sliti čak 18 milijardi kuna, ali ne vidim nove proizvodne pogone i radna mjesta, osim programa 'Zaželi'. Sve ostalo je mahom ulaganje u infrastrukturne objekte kao što su aglomeracije ili novi terminal rasutih tereta u osječkoj luci, gdje lučka uprava ulaže 260 milijuna kuna u novi terminal, dok koncesionar na ime koncesije plaća godišnje oko 130 tisuća kuna. Dakle, isplativost te investicije se mjeri u tisućama godina. Ako nijedna komercijalna banka ne bi dala novce za takav projekt, zašto onda novce poreznih obveznika trošimo na takav način? Svi mi koji tamo živimo vrlo dobro znamo da tamošnja luka zbog niskog vodostaja ima problema i nije poput luke u Vukovaru u koju veći broj dana mogu ulaziti veće barže i brodovi. Onda imate obnove dvoraca na nekoliko lokacija, muzeja i galerija, protiv čega nemam ništa, ali to su infrastrukturna ulaganja koja stvaraju tek nekoliko radnih mjesta, a imaju velike troškove održavanja. Imamo i poljoprivrednu proizvodnju, gdje nema dodane vrijednosti. Zašto nismo u istoj toj Cabuni u kojoj se obnavlja dvorac napravili sortirnicu, pakirnicu ili preradu da bi dodali vrijednost tamošnjem uzgoju povrća? Pa onda uzgojena paprika može postati zimnica ili začin i dosegnuti višu cijenu. Ili, npr. izvozimo pšenicu i uvozimo tjesteninu i zamrznute pekarske proizvode.

Koje su industrije perspektivne na razini Hrvatske, gdje bi trebalo usmjeriti ulaganja?

Mi smo izuzetno ovisni o turizmu, toliko svi znamo i on nije problem kao takav. To je izvrstan kanal za distribuciju naših proizvoda, no problem je što mi kroz turizam ne plasiramo niti poljoprivredne proizvode ni tekstil ni pribor za jelo i piće ili namještaj.  Hrvatska je prilično raznolika i teško je odrediti jednu ili nekoliko industriju na koje treba baciti karte. Moramo napraviti regionalne politike, gdje ćemo za svaku od regija, slijedom njihovih predispozicija, napraviti plan. U Slavoniji to mogu biti drvna industrija i poljoprivreda, ali i IT sektor koji se može razvijati u cijeloj Hrvatskoj. Sve to sada počiva na inicijativama poduzetnika bez previše potpore države. Uslijed ovih okolnosti građevinarstvo će vjerojatno krenuti u veliku ekspanziju, što nije loše jer imamo u tom sektoru solidan opskrbni lanac, ali nemamo dovoljno radnika, što je problem i s turizmom. To je vrlo kompleksno pitanje.

Zalažete se za strategiju koja bi počivala na komparativnim prednostima pojedinih regija?

Točno. Mi imamo nacionalnu strategiju koja bi vrlo lako mogla postati samo lista želja. Ona je napravljena za razdoblje od 2020. do 2030., iako bi možda bilo bolje da je vezana na sedmogodišnji europski financijski okvir, pogotovo jer se dosta toga u strategiji oslanja na europska sredstva, od kojih je oko pola već određeno za konkretne tipove ulaganja poput zelenih tehnologija i digitalizacije. Teško da u cijeloj Hrvatskoj možete primijeniti isti recept. Vi sada, primjerice, zasadite orah i ništa posebno dalje ne morate raditi, ali to je ekološki i dobijete poticaj za ekološku proizvodnju. Ponavljam, nedostaje dodana vrijednost. U tom kontekstu, epidemija je otvorila vrata još većoj ulozi države u gospodarstvu, iako je već bila prevelika, pa imamo apsurdne situacije kao što je otvaranje državne trgovine s kulenom i jajima.

Mislite da će uloga države koja je strahovito narasla uslijed pandemije ostati na toj razini i kada pandemija završi?

Nadam se da ne. Odrasla sam u sustavu u kojem je uloga države bila sveobuhvatna i uvijek ću se zalagati da uloga države bude primjerena.

Kakva treba biti?

Treba biti manja i prisutna u strateškim sektorima kao što su energetika i hrana. S druge strane, sada vidimo državu upletenu u imenovanje čelnog čovjeka Podravke, premda nije jasno zašto bi država vodila računa o tvrtki koja proizvodi Čokolino. To nije strateški proizvod.

Dobro, Podravka proizvodi cijeli niz prehrambenih proizvoda i kao takva se uklapa u ideju državne uloge u prehrambenom sektoru.

Tom logikom sve može biti od državnog značaja. Ako ćemo tako gledati, jako puno tvrtki se može podvesti pod tu kategoriju.

Gdje je onda granica države?

U situaciji u kojoj potres pogodi cijelu županiju institucije su reagirale s odmakom od nekoliko dana, premda imamo nekoliko zakona, onaj o domovinskoj sigurnosti i elementarnim nepogodama, napisanih za takve situacije. Sada imamo Stožer i ime i prezime odgovornog čovjeka, potpredsjednika Medveda, ali Stožer u ovakvom obliku nema pravno utemeljenje. U takvoj situaciji država mora reagirati odmah sukladno važećim zakonima.

To je jedan slikovit način definiranja uloge države. Kad smo kod potresa, obnovi Zagreba je olako pristupljeno i nekako je zaboravljen i prije potresa u Petrinji. Deset mjeseci nije napravljeno zapravo ništa. Mislite li da će tako biti i u Sisačko-moslavačkoj županiji?

Nadam se da ne. Bila sam na terenu i situacija je takva da bi i kamen proplakao, kako se kaže. Čak i kad se odmaknete prema mjestima gdje nema toliko štete od potresa, vidite zgrade koje nisu obnovljene još od rata. Ima ih čak i u Osijeku. Institucije se često vade na svetost privatnog vlasništva, ali ako je neka zgrada opasna za prolaznike ili je poljoprivredno zemljište zapušteno, država mora reagirati sukladno važećim zakonima kao što je npr. zakon o građevinskoj inspekciji. I u Zagrebu je potres razotkrio višegodišnju zapuštenost, on je bio točka na i stanja koje je odavno bilo loše. Stjecajem okolnosti radim u Zagrebu i vidim da je stanje loše neovisno o potresu. Drugi glavni gradovi tranzicijskih zemalja izgledaju daleko bolje, iako smo na početku tranzicije bili drugi po razvijenosti među usporedivim zemljama, a sad smo jedino ispred Bugarske.

Spomenuli ste nacionalnu strategiju. Kako ju komentirate?

Govorimo stalno o prevelikoj ovisnosti o turizmu, ali i u ovoj strategiji ne vidim razliku između izvoza roba i usluga, nego se govori samo načelno o povećanju izvoza, ali bez fokusa na izvoz roba. Imamo i pameti, sposobnosti i resursa za to. Postoji cijeli niz tvrtki koje izvoze na europsko tržište i oni imaju prostora za stalno širenje.

Kako u tom kontekstu vidite proračun? Nudi li prilike za pomake prema naprijed?

Glavni argument je bio održavanje stabilnosti što kada ste na začelju EU-a znači ostanak na tom mjestu. Postavila sam pitanje u nekoliko navrata koliko je realno smanjenje deficita s osam na tri posto, a i zašto to radimo osim zbog ispunjavanja kriterija za uvođenje eura. Je li nam važnije posložiti gospodarstvo ili uvesti euro 2023.? U redu je imati rokove, ali ne možemo tome podrediti važnije stvari.

Koji je stav Domovinskog pokreta prema euru?

Na to smo se obvezali ulaskom u EU, ušli smo u mehanizam ERM II i to je sada samo tehnička odluka. Nemamo ništa protiv eura, ali treba vidjeti prednosti i mane, a ono što mi se ne sviđa je postavljanje ciljeva koji su prodavanje iluzija. Prvo smo bili uvjeravani da će ulaskom u EU svi naši problemi biti riješeni i sve je bilo podređeno tom cilju. Sad se slična stvar radi s uvođenjem eura. Ljudima treba reći da to neće riješiti naše strukturne probleme. Moramo obaviti reformu javne uprave, zdravstva, pravosuđa, školstva i teritorijalnog ustroja. Bez toga euro je samo tehnička mjera koja neće donijeti nikakvu sadržajnu promjenu.

Kako bi, recimo, Domovinski pokret odradio teritorijalno preustrojio državu?

Isključivo da su jedinice lokalne uprave i samouprave financijski samoodržive. Nije važno koliko ih je, nego da mogu same servisirati osnovne javne usluge svojim građanima, a ne samo servisirati plaće zaposlenih u upravi.

Stav prema EU?

Članica smo i trebamo iskoristiti golemo tržište. Uostalom, u ovoj situaciji teško bi mogli financirati sve ove programe potpore bez EU-a. Ako ste član neke zajednice, ne možete birati kako vam se sviđa, no treba uvijek staviti nacionalni interes na prvo mjesto tim više što postoji solidan prostor za autonomno odlučivanje, primjerice u području zdravstva ili financija.

Dakle, postoji dovoljan prostor za suvereno odlučivanje unutar EU-a?

Vidi se na primjeru Poljske i Mađarske da svatko može voditi suverenu politiku ako to želi.

Gdje je na političkom spektru Domovinski pokret?

Podjela na ljevicu i desnicu je iz 19. stoljeća zato mislim da je danas prikladnija podjela na suverenizam i globalizam. Mi sigurno nismo tvrda desnica. Inače, u mojoj 4.izbornoj jedinici SDP je uvijek osvajao i do pet mandata, da bi sada imali tri, a HDZ naglo skočio. Na zadnjim izborima je dobar dio birača te uvjetno rečeno ljevice u HDZ-u prepoznao stranku koja će zastupati njihove interese.

Mislite da je HDZ otišao ulijevo?

To je evidentno. Zadnji izbori su to pokazali, a ovo što su osvojili Most i Domovinski pokret je 20-ak posto birača koji nisu zadovoljni duopolom HDZ-a i SDP-a.

Dakle pokušavate, eventualno u kombinaciji s Mostom, popuniti taj desni prostor koji je HDZ ostavio?

Rekla bih da smo stranka desnog centra.

Gdje je?

Otišao je ulijevo po mom osobnom mišljenju. O svakoj stranci najbolje govori njeno djelovanje i ono što javno zastupa.

Jeste li razočarani izbornim rezultatom i osipanjem nakon izbora?

Domovinski pokret još nema niti godinu dana i još smo u pelenama, da se tako izrazim. Ne treba preskakati niti jednu stepenicu, a ta osipanja do kojih je došlo su uobičajena za sve stranke. Ljudi očekuju neke stvari, pa se razočaraju, čak i kada dobiju ono što su željeli. Primjerice, posao zastupnika nije nimalo glamurozan, nego rudarski, ako želite aktivno raditi taj posao. Mislim da možemo sa 16 mandata za tako mladu stranku na prvim izborima biti prezadovoljni.


Domovinski pokret footer